Pripremanje slatkiša, a naročito torti i danas je posao naizgled rezervisan za pripadnice ljepšeg pola. Ne iznenađuje nas činjenica da je kod nas u regionu, jako mali procenat muškaraca koji izrađuju dekorativne torte. U svijetu je situacija malo drugačija, ali rekli bi da generalno pripremanje slatkih poslastica ipak više interesuje dame. Među rijetkima koji su ovaj posao izabrali kao svoj poziv izdvaja se Antun Kocijan, iz malog sela Brezje, pokraj Čakovca u Hrvatskoj. Antunova posebnost proizilazi iz njegove svestranosti i velike ljubavi prema dekorativnim poslasticama. Zadivljujuća posvećenost porodici predstavlja polaznu tačku za razvoj njegovog poslastičarskog umijeća, a umjerenost i skromnost kojima zrači tabaju staze do uspijeha i ostvarenja sna. Željan znanja, uspio je da dostigne zavidan nivo u poslastičarskom svijetu, a volja za stalnim napredovanjem čini njegov rad još impresivnijim. Pored brojnih hobija, trčanja i vježbanja, Antun postiže da ispuni sve zahtjeve svojih mušterija i da za svaku tortu, kao tajni sastojak upotrijebi ljubav. Autentičan i u potpunosti svoj, u svojim radovima naglašava suštinu, i kroz vrlo jasne detalje iznova oduševljava svojim talentom.

 

    Zaista smatramo posebnim što imamo priliku da čujemo nešto više o dekorativnim tortama iz muškog ugla! Možete li nam otkriti kada se javila Vaša ljubav prema ovom poslu i koliko dugo ona cvjeta?

    Moja ljubav prema slatkišima traje vrlo dugo. Još u osnovnoj školi bio sam fasciniran receptima za kolače i torte, ali u tom periodu nije mi bilo ni na kraj pameti da ću nekada izabrati da taj posao bude moj životni poziv. Iako zvuči neobično i nesvakidašnje, prava priča zapravo počinje tako što sam ja kao otac preuzeo ulogu pripremanja rođendanskih torti za proslave rođendana naše djece. U to vrijeme mnogo se govorilo o fondanu i njegovim mogućnostima. Ćerka je za svoj četvrti rođendan poželjela Hello Kitty u ulozi morske sirene, pa sam je napravio u 3D varijanti. Ljubav se dogodila na prvi pogled. Sada nam je smiješno kako je to tada izgledalo, to je bila polazna tačka, nakon toga su se torte nizale jedna za drugom, najčešće za rodbinu i prijatelje.

 

 

     Djeluje da je za ovakvu vrstu dekoracije potreban prije svega talenat, ipak da li Vas je neka edukacija zapravo načinila majstorom ovog zanata?

    U samom početku mogućnosti za edukaciju bile su minimalne, makar u mom tadašnjem, malom, seoskom svijetu. Dolaskom interneta te mogućnosti su se proširile, pa se ubrzo ukazala i prva prilika da učim od najboljeg. Saznao sam da majstor Vasilije Vasiljević dolazi u Zagreb, takvu šansu nisam mogao propustiti. Pažljivo slušajući njegove lekcije na radionici, za mene su se otvorili neki novi horizonti, naučio sam kakve sve mogućnosti dekoracija zaista nosi, a to je do tada bilo gotovo nedokučivo. Ipak, najviše sam naučio na sopstvenim greškama, još uvijek učim i vjerujem da sve može biti još bolje.

 

 

    Da li ste uspjeli do sada da steknete poslovnu rutinu kad je riječ o dekoraciji, koliko je teško ispuniti zahtjeve mušterija koji su sigurno vrlo raznovrsni i izazovni?

    U poslu s tortama našao sam način da stvorim svoja pravila i recepte. Naučio sam da se prilagodim gotovo svakoj narudžbi koju dobijem od mušterije, bilo da je riječ o manjoj torti od desetak parčadi ili torti za vjenčanje za jako veliki broj zvanica. Mnogi su prepoznali moj rad i osjećaju neizmjernu ljubav koju ulažem u konačan proizvod i njegov kvalitet. U fazi sam gdje najčešće dobijam odriješene ruke kad je u pitanju dekoracija. Naglasio bih to da ne radim čiste kopije, već prilagođavam dekoraciju svojevrsnom stilu.

 

 

Pripremanje slatkiša, a naročito torti i danas je posao naizgled rezervisan za pripadnice ljepšeg pola. Ne iznenađuje nas činjenica da je i kod nas u regionu, jako mali procenat muškaraca koji izrađuju dekorativne torte. U svijetu je situacija malo drugačija, ali rekli bi da generalno pripremanje slatkih poslastica ipak više interesuje dame. Među rijetkima koji su ovaj posao izabrali kao svoj poziv izdvaja se Antun Kocijan, iz malog sela Brezje, pokraj Čakovca u Hrvatskoj. Antunova posebnost proizilazi iz njegove svestranosti i velike ljubavi prema dekorativnim poslasticama. Zadivljujuća posvećenost porodici predstavlja polaznu tačku za razvoj njegovog poslastičarskog umijeća, a umjerenost i skromnost kojima zrači tabaju staze do uspijeha i ostvarenja sna. Željan znanja, uspio je da dostigne zavidan nivo u poslastičarskom svijetu, a volja za stalnim napredovanjem čini njegov rad još impresivnijim. Pored brojnih hobija, trčanja i vježbanja, Antun postiže da ispuni sve zahtjeve svojih mušterija i da za svaku tortu, kao tajni sastojak upotrijebi ljubav. Autentičan i u potpunosti svoj, u svojim radovima naglašava suštinu, i kroz vrlo jasne detalje iznova oduševljava svojim talentom. 

Koji stil izdvajate kao onaj koji Vam najviše odgovara za rad?

Što se tiče dekoracije, ne bih mogao izdvojiti samo jedan stil ili tehniku, ali kod ukrašavanja posebno mjesto dajem kremi za ukrašavanje Swiss meringue buttercream, jer na njoj mogu bez problema kombinovati figurice i detalje od fondana.

 

 

    Imali smo prilike da u kolaboracijama za Moya magazin vidimo Vaše fantastične 3D radove, koliko je zahtjevno izraditi takva remek - djela?

    Takvi radovi zaista oduzimaju mnogo vremena i vrlo su zahtjevni. Uvijek ostavljam prostora za rad do poslednjeg trenutka u slučaju da sine još neka ideja za dodatni detalj, ili ako oko uhvati neku grešku koju treba popraviti. Bez obzira na visinu zadatka, kad moja ćerka Ana, koja se bavi fotografijom, odradi finalni dio i napravi fotografije, tek onda postanem svjestan koliki je posao obavljen.

 

 

     Na koji rad ste posebno ponosni, da li postoji neki koji je Vama lično najdraži?

    Moj omiljeni rad koji sam napravio je Božićni irvas. Izdvajam ga jer sam radeći na njemu upotrijebio svo znanje i umijeće koje imam u vezi sa izradom figurica, u njega sam utisnuo kompletno majstorstvo koje posjedujem.

 

 

     Kakve su Vaše ambicije za budući tok karijere, u kojem pravcu želite da razvijate Vašu priču?

    Nemam prevelika očekivanja od budućnosti, zadovoljan sam tempom kojim trenutno napredujem i radim. Svjestan sam da mi još uvijek nedostaje određena količina edukacije da bih kompletirao svoje znanje iz ove oblasti, pa planiram da u narednom periodu poradim malo više na tome.

 

Moya magazin

Fotografije: Ana Kocijan

 

Povezani članci