Svjetski šampion, tvorac B · Concept- a, inspirisan željom da svako može da osmisli svoj recept vođen glavnim vrijednostima: zdraviji, lakši i ukusniji!

 

 

Šta Vas je motivisalo da postanete pastry chef?

  Slobodno mogu reći da sam odrastao među brašnom, čokoladom i šećerom jer sam odmalena “pomagao” u roditeljskoj pekari. Ta energija me je vodila i kroz školovanje, tako da nisam želio na studije već sam čekao dan kada ću se pridružiti porodičnom biznisu. Tri godine sam se školovao za poslastičara na EPGB-u a zatim nastavio edukacije u Francuskoj, Italiji...

nnKad sam imao 25 godina, vratio sam se kući i pridružio roditeljima i bratu u našoj poslastičarnici Santacreu (Viladecans) u Barseloni. Sa 33 godine sam poželio nešto više, trebali su mi neki izazovi koji bi iz mene izvukli maksimum. Tada se javila želja za takmičenjima koja mi je otvorila potpuno nove uvide u svijetu poslastičarstva. 

 

 

Koji je glavni ključ postajanja svjetskog šampiona?

  Sjećam se da sam na prvom takmičenju (Livania Awards, 2007) bio jako nervozan pred žirijem i razmišljao sam : "Ovo je kraj, previše je teško". Ipak, pokazalo se kao sjajno iskustvo i odskočna daska za dalje. Naučio sam raditi s ledenim skulpturama, koje osim što zahtijevaju tehniku ​​i vještinu, ne možemo raditi ako nismo u dobroj formi.  Na kraju sam osvojio nagradu za najbolju skulpturu od leda i odabran sam da predstavljam Španiju na Svjetskom kupu u sladoledu 2008. (Sigep, Rimini). Ekipa je bila super, zajedno sa mnom učestvovali su dvojica majstora za sladoled i iako smo završili na 4. poziciji, bilo je to zaista zanimljivo iskustvo. Tu sam naučio važnost tehnika i sastojaka, kao i koliko je potrebno da ih savršeno razumijete kako bi mogli prilagoditi recepte, nešto što će me kasnije inspirisati za stvaranje metode B · Concept. 

 

 

  Nakon toga počeo sam se pripremati za Coupe du Monde de la Pâtisserie 2009. godine. Za to sam proveo nedelju  dana s Alainom Chartierom u Bretagneu, koji me naučio kako savladati alate i uravnotežiti entremete. Na takmičenju sam se udružio s Makitom Hiratsukom i Arielom Mendizábalom, ali iako smo puno trenirali, odradili smo sve razdvojeno što se na kraju ispostavilo kao glavni problem. Mislim da mi je ovo bio jedan od najgorih dana u životu ali pokrenuo me je da sve preispitam. Razmišljao sam i razumio problem. Kada učestvujete u timskom takmičenju, morate raditi kao tim. Odnosno, morate sarađivati što je duže moguće da biste međusobno razumjeli i prilagodili rad za takmičenje. Shvativši to, odlučio sam krenuti ispočetka, samim tim što je Španija imala vrlo dobre poslastičare i dobru kulturu deserta, pa smo morali dati više od sebe. 2010. godine napravili smo novi tim uz pomoć moje sestre Montse, specijalistice za team building i započeli zajdeničku, vrlo napornu pripremu za takmičenje, iz dana u dan. Naš ogromni trud se isplatio, u januaru 2011. zajedno sa Julienom Álvarezom i Josepom Marijom Rodríguezom, osvojio sam titulu svjetskih šampiona u poslastičarstvu na Coupe du Monde. Bilo je to nevjerovatno iskustvo i velika prekretnica u mom životu. Kad pobijedite na takmičenju poput ovog preispitate sav svoj dosadašnji rad i shvatite da poslastice imaju beskrajne mogućnosti.

  Sve se preko noći preokrenulo, počeli su da stižu pozivnice za demonstracije raznih poznatih brendova kao i edukacije širom svijeta. Bila mi je vrlo zanimljiva ideja mog znanja i iskustva koje sam stekao sa drugim polastičarima  i postavio sam sebi cilj da u budućnosti otvorim školu u mom rodnom gradu, u Viladecansu (Barcelona).

 


Stvorili ste svoju metodu koja se zasniva na zdravijoj, lakšoj i ukusnijoj poslastici, možete li nam nešto više ispričati o tome kako je ona nastala?

  Nakon što sam osvojio svjetski kup i postao prezenter raznih brendova, shvatio sam koje je to znanje koje bih mogao da podijelim sa kolegama. Istovremeno, počelo je da mi stvara neugodnost što koristim recepte koje nisam sam osmislio. Ovim razmišljanjima i svojim predhodnim iskustvima, pokušao sam shvatiti zašto koristimo određene sastojke i tehnike i tako počeo kreirati ono što je danas metoda B · Concept.

  Tih sam dana postao i vegetarijanac, a ono što je započelo kao način stvaranja sopstvenih recepata, na kraju je postalo metoda u kojoj također obraćamo pažnju na nove potrebe tržišta, uvijek u potrazi za zdravijom, lakšom i ukusnijom poslasticom . Tako je rođen B · Concept. 2015. godine predstavili smo ga na Barcelona Fórum Gastronòmic i otvorili školu u Viladecansu, primajući učenike iz cijelog svijeta kako bi ih naučili kako iznova da osmisle sopstvene recepte.

 

 

 

 U toku obučavanja, prvenstveno se vodite svojim iskustvom kada ste Vi bili na mjestu učenika, koliko je bitan taj pristup?

   Najveći problem s kojim sam se suočavao bio je tokom školovanja u poslastičarskoj školi i to u različitim fazama. Neki vas majstori podučavaju, ali ne pokazuju vam sve, ponekad čuvaju tajne dajući vam samo dio informacija, što zna biti veoma frustrirajuće. Ovo mi je bilo jedno od najtežih iskustava koje sam morao da prihvatim i na neki način je to razlog koji me inspirisao da pokrenem svoju školu, pokušavajući onima koji su na početku da izbjegnu ovu situaciju. Kad predajem, pokušavam podijeliti sve što znam o poslastici, ne čuvam ništa za sebe. 

 

 

 

Šta smatrate da je bio Vaš najveći pokretač da otkrijete toliku ljubav prema poslastičarstvu?

  Mislim da se stvari otkrivaju korak po korak. U mom slučaju sam malo po malo shvatio da su poslastice moj život, da je to ono za čim sam oduvjek čeznuo. Nije bilo kao da sam se jednog dana probudio i rekao  “Pa, postat ću svjetski prvak u poslastičarstvu i počet ću edukovati ljude”, ne. Korak po korak. U početku sam samo tražio način da se izrazim i iz dana u dan počeo sam graditi svoju priču i otkrivati nove stvari o sebi. Da mi je prije deset godina neko rekao “Postat ćeš svjetski prvak u poslastičarstvu, imat ćeš školu, stvorit ćeš metodu koja će ljudima pomoći u stvaranju sopstvenih recepata …” Nikad ne bih povjerovao!

   Život je svojevrsna ljestvica i svaki vam korak pomaže da poboljšate svoje vještine. Tek kada napredujete u znanju, tada ste spremni za sljedeći korak. Polako otkrivate što volite i to je put. Tako sam otkrio svoju filozofiju i svoj životni put.

 



U kom smijeru mislite da će se poslastičarstvo razvijati u narednih 5 godina?

  Svakako, ovo je vrlo dobro pitanje. Mislim da moramo promijeniti mnogo stvari jer današnje potrebe kupaca se mnogo razlikuju od potreba od prije dvadeset ili trideset godina. Ako sam u nešto siguran to je da moramo prilagoditi poslastice tim novim potrebama tržišta. Ne mislim samo na posebne proizvode, poput veganskih proizvoda, bez glutena ili bez laktoze. Mislim da moramo preispitati ili obnoviti ne sve recepte, jer postoje nevjerojatne poslastice koje uvijek možemo praviti ali imamo mnogo recepata koje možemo promjeniti, prilagoditi i poboljšati kako bismo odgovorili na ove nove zahtjeve. Čvrsto vjerujem da je ovo posao koji nam predstoji u sljedećih pet, ili čak deset godina. Što nam više vremena treba za poboljšanje naših proizvoda, to će nam trebati više vremena da transformišemo našu industriju. Lijepo je vidjeti da su dosta poslastičara koji su znanje stekli u našoj školi, naišli na oduševljenje svih onih koji su imali priliku da uoče razliku. 


 

Moya magazin  

Fotografije: Jordi Bordas

 

 

Povezani članci