Nekada su slavni portugalski moreplovci, na svojim veličanstvenim lađama, putovali da bi istražili svijet. Teško da su mogli zamisliti da će njihovoj sunarodnici, 6-7 vjekova kasnije, biti dovoljan jedan čudesni kolačić, da se otisne u slatku avanturu na sve četiri strane svijeta. 

 

Veliko zadovoljstvo nam je da predstavimo Martu Tores, svjetski poznatu umjetnicu u izradi dekorisanih kolačića. U njenom talentu uživamo dugi niz godina, diveći se inovativnim i jedinstvenim radovima, koji nas svaki put podsjete da za ovu umjetnost granice ne postoje!

 

 

Recite nam nešto više o sebi, kojim poslom ste se bavili prije nego što ste se upustili u izradu dekorisanih kolačića?

 Iako sam iz Lisabona, zbog posla sam živjela na raznim krajevima svijeta. Brazil, Hong Kong, Kina, Japan i Španija su mi donijela multikulturalna iskustva i obogatila me sa novim umjećima i vrijednostima. Prije desetak godina smo se vratili na Iberijsko poluostrvo, tokom ekonomske krize, kada sam i ostala bez posla a suprug je otišao u prevremnu penziju. Svi planovi koje sam imala, tada su pali u vodu…

To je bio jako težak period za sve nas, donio je mnoge neočekivane poteškoće. Sasvim slučajno, prije sedam godina, prvi put sam se susrela sa dekorisanim kolačićima, tako da ne znam jesam li ja pronašla njih ili oni mene. Dolazeći iz bankarske i konsalting industrije, nisam znala ništa o toj vrsti umjetnosti. Bila sam svjesna da krećem od samog početka i da će mi trebati dosta vremena da savladam osnove. Iskreno moram priznati da to nije bila ljubav na prvi pogled, nego više potez koji mi je omogućavao da sama osmislim svoj posao. 

 

 

Kad bi se na čas vratili u djetinstvo, da li bi mogli pronaći neku vezu sa današnjom umjetnošću koju stvarate?

 Odrasla sam u velikoj porodici, sa osmoro braće i sestara. Ne bih mogla reći da sam se u djetinstvu puno susretala sa umjetnošću, baš rijetko kad. Sjećam se da sam nekad znala da slikam na kamenčićima, i te radove još uvijek čuvam, ali osim toga nisam imala nekih tendencija prema umjetničkom pozivu. 

 

 

 

Kako je izgledao prvi susret sa dekorisanim kolačićima? Da li je bilo teško prihvatiti toliku promjenu u izboru zanimanja? 

 Napuštanje korporacije, nije bio moj lični izbor, nego jedina opcija koju je nametnula ekonomska situacija. Bilo je jako teško ostati bez posla, prvi put sam se osjetila bespomoćno bez mogućnosti da budem korisna i polako sam gubila svrhu...tako da mogu reći da su me kolačići spasili.

Kada mi je ćerka koja živi u SAD pokazala kolačiće, koji su tamo bili izuzetno popularni, i predložila da probam sa njima, nisam osjetila nikakvu posebnu emociju. Ali sam pomislila da nemam šta da izgubim i obećala joj da ću se potruditi koliko god je u mojoj moći da naučim kako se radi sa njima. Kako sam rekla tako sam i učinila, svakog dana sam radila i učila po 17 sati. Polako, kako sam otkrivala segment po segment, sve više i više sam osjećala oduševljenje sa ovom umjetnošću...Iako mi je dan počinjao u 4,30 kada radimo ono što volimo, uživanje i zadovoljstvo zamijene umor. Moram priznati da kada sam kretala nisam mogla ni da zamislim da ću steći ovoliko znanje i vještine i da će me moji kolačići odvesti ovako daleko.

 

  Da li ste išli na neke obuke i nadogradnju znanja?

 Ne ja sam samouka, čak nisam istraživala po internetu tutorijale jer sam otpočetka željela da ostanem dosledna svom stilu i idejama. Ali nije dovoljno imati samo ideju, potrebno je da je i dostignemo…

Krenula sam u potragu za savršenim receptom za royal icing. Probala sam nekoliko varijacija dok jednog dana nisam dobila ono što tražim. Uz savršen recept sam mogla napraviti svaki ukras koji sam poželjela, zar to nije magično! Kad to na početku uvidite, onda ste svjesni da prepreke ne postoje, nego da je sve samo stvar vježbe. To mi je dalo potpuno novu nadu, preokrenulo situaciju u potpuno drugom smjeru i bila sam jako zahvalna na tome.

 

 Kada ste počeli sa edukacijama?

 Nakon mog prvog takmičenja koje mi je donijelo nagradu za najljepši kolačić, moj rad je privukao mnoge ljubitelje ove umjetnosti. S obzirom da se radi o decembru 2013. godine dosta se razlikovao od mojih današnjih radova, ali je već tada nosio neku posebnost koju su sudije prepoznali. Dobitni kolačić je bio oslikan dok ja danas ne slikam uopšte, nego za sva oslikavanja koristim obojeni royal icing, tako da kolačići budu reljefni. Nakon šest mjeseci poslije takmičenja mi je stigla prva pozivnica za držanje obuke u inostranstvu. Moram da priznam da sam u tom trenutku bila potpuno izvan sebe i uhvatila me je velika panika ali odlučila sam da probam i dan danas sam zahvalna sebi zbog te odluke. Nakon toga moj rad je vidjelo još više ljudi, kao i radove mojih polaznika i pozivi za edukacije su počeli da pristižu iz cijelog svijeta. 

Do sada sam imala prilike podjeliti svoje znanje sa oko 2000 učenika iz preko 32 države! Zbog pandemije su se edukacije prebacile na zoom opciju što je omogućilo da u jednom trenutku imam polaznike sa svih 5 kontinenata!!! Sa velikom ljubavlju i uživanjem dijelim svoje znanje. Koliko god bude trajalo interesovanje za moje časove potrudit ću se maksimalno da prenesem svoju strast i ljubav prema ovoj umjetnosti na moje polaznike.

 Takođe moja porodica živi u inostranstvu, tako da tokom putovanja na edukacije, kad god mi se ukaže prilika uklopim da posjetim svoje unuke. 

 

 

 

 

Predpostavljam da je jako teško među toliko savršenih radova izdvojiti jedan kolačić koji Vam je omiljeni ali kad bi pokušali koji bi to bio?

 Moj život se promjenio od tog pobjedničkog kolačića, tako da bih rekla da je sve krenulo od te čarobne Božićne scene, u kojoj dvoje djece sa svojim djedom gledaju kroz izlog u radnju sa igračkama. Nakon toga je bilo mnogo radova koji su mi pričinili ogromno zadovoljstvo i ponos, mada za svaki poslednji pomislim -  ovaj mi je sada omiljeni! Bilo bi jako teško izdvojiti neki jer je svaki na neki svoj način poseban. Kada ukrašavam neki kolačić, prvenstveno gledam da oživim svoju ideju na onaj način koji mene usrećuje i daje mi zadovoljstvo. Ako se kolačić svidi i mojim prijateljima i pratiocima onda se i moje zadovoljstvo udvostruči! Mada vjerujem da je za moju popularnost zaslužno to što ljudi pronalaze neku svoju emocionalnu povezanost sa nekim radovima, da je upravo to ključni faktor koji izdvoji neke radove...

 

 Vaši kolačići prosto ostavljaju bez daha, kako Vam to uspjeva?

 Hvala velika, to je za mene veliki kompliment! 

Kad god krećem sa novim projektom ukrašavanja kolačića, razmišljam na koji način i kojim tehnikama da ostvarim najbolji mogući rezultat. Mnogo volim da eksperimentišem, i kad god je moguće koristim ono po čemu sam prepoznatljiva, reljefni stil nanošenja royal icing-a. Otkad ne oslikavam moje kolačiće, kreirala sam način i tehniku za dimenzionalno nanošenje royal icing-a sa kojim ukras dobija 3D efekat. Mislim da su na kolačićima najvažniji upravo ti detalji.

 

Da li ste imali neke idole koji su Vas posebno inspirisali?

Jesam kako da ne, mislim da svi imamo nekoga čiji nas rad posebno inspiriše. Kada sam kretala u ovu slatku priču, sjećam se kolačića koji su me toliko oduševili da sam ostala bez teksta, od britanske umjetnice Calli Hopper. Bila sam toliko srećna kad sam konačno imala priliku da je lično upoznam i sada smo prijateljice. Trenutno me oduševljavaju radovi nekoliko mojih kolega širom svijeta, koje veoma poštujem i podržavam. Njihovi radovi su jedinstveni i toliko različiti, iskazani kroz posebne vještine i tehnike.

 

 Većina nas nije upoznata sa kulturnim običajima Portugala, možete li nam reći koliko su dekorisani kolačići bliski Vašim sunarodnicima?

  Ukrašavanje kolačića nije dio portugalske kulture. Mislim da sam među prvima počela da radim sa takvom vrstom kolačića. Danas imam sve više i više zainteresovanih koji bi željeli da im prenesem svoje znanje. Većina od njih su takođe predavači ili poslastičari koji žele da obogate svoju ponudu sa ukrasnim kolačićima. Moja zemlja je poznata po gastronomiji, uključujući naše staromodne slatkiše od kojih je najpoznatiji ”Pasteis de belem” koji podsjeća na tart sa jajima i šećerom.

 

 Koliko su Vam društvene mreže pomogle da izgraditi svoju karijeru?

 Društvene mreže su iskreno jedini način koji koristim da bi prikazala svoj rad i objavila nove obuke. Potrebno je da budemo veoma taktični i aktivni da bi ispoštovali takav način prezentvovanja. Slažem se da to oduzima dosta vremena, ali kao što volim da prikažem svoje umjeće tako volim i da pogledam radove mojih kolega. Uz obavezan like ili komentar i aktivnost u grupama, trudim se da dam podršku i da ih razveselim. Oni su moja virtualna porodica.

Upoznavanje drugih sa mojim radom kroz društvene mreže, su mi donijela velika priznanja:

“Artist of the Year 2020“ dodeljena od “Excellences Edible Art“, dobitnik sam 2016. godine EAGA nagrade za “Most Inspirational Royal Icing Artist” (Hong Kong), finalista za 2015. godinu za nagradu Cake Masters magazina (Aka cookie oscars), finalista “People choice awards“ za 2017. godinu (SAD), trostruki finalista u kategoriji najbolja kolaboracija, sudija, demonstrator i edukator na sajmovima širom svijeta od kojih su najprestižniji- “Cake International“ Birmingham, “Cake Show“ Istanbul, kao i u Milanu, Orlandu, Hong Kongu...u Portugalu sam imala čast da prikažem svoj rad i umjeće u televizijskoj emisiji. S obzirom da sam tada bila početnik, ta naklonost mi je jako prijala i dala vjetar u leđa. Jedan portugalski časopis je napravio specijalno izdanje posvećeno mom radu… Moji radovi su objavljivani u nekoliko stranih časopisa, za koje sam takođe napravila i nekoliko tutorijala. Baš skoro sam dala intervjue za tri strana časopisa. 

Osim obučavanja, mnogo volim da učestvujem u međunarodnim kolaboracijama, jer mi one omogućuju da izađem iz zone komfora i da kreiram nešto što mi ujedno predstavlja i veliki izazov, mnogo drugačije od onoga što radimo na časovima.

 

 

Možete li na otkriti planove za budući period i da li uključuju ponovnu posjetu Srbiji?

  Uživam da djelim svoje znanje o ovoj predivnoj umjetnosti. Dokle god bude zainteresovanih da im prenesem svoje znanje, radit ću to sa velikom posvećenosti i uživanjem. U budućnosti bi voljela da otvorim svoj studio, gdje bi mogla da kreiram sve što skladištim u svojim mislima i koji bi mi omogućio da ugostim polaznike iz čitavog svijeta.

Voljela bi da ponovo posjetim Srbiju. Bila sam od starta veoma prijatno dočekana i uživala sam u prelijepom okruženju i društvu. Takođe upoznala sam i radila sa puno divnih talentovanih osoba.

 

 Savjeti profesionalaca su uvijek zlata vrijedni onima koji su na samom početku, šta bi im Vi preporučili? 

 Često imam prilike da čujem da sam inspiracija ljudima koji se bave ovim poslom. Iskreno to je velika čast za mene. Ono što bi savjetovala druge je da uvijek daju svoj maksimum, da bi samo djelo izgledalo što bolje. Nemojte raditi da bi bili uspješni, to prirodno dođe samo od sebe kad svoje radove dovedete do savršenstva. Ne poredite sebe sa drugima, jer ključ je u različitostima, učite i unapređujte svoje znanje. Takmičenja, iako zvuče pomalo zastrašujuće, izvlače ono najbolje iz nas. A najviše napredujemo kada prihvatamo neke izazove, kada težimo za perfekcijom. Niko nije isti nakon tog doživljaja, tek tada uvidite da ste bolji nego što ste i mogli da zamislite. Kao sudija bih preporučila , da poštujete pravila, ako imate neke sumnje ili nedoumice da se posavjetujete i da date sve od sebe. Naravno samo opušteno i sa vjerom u sebe!

 

Fotografije: Marta Tores

 

Povezani članci