Njeno slatko veličanstvo - Kraljica modelovanja

 

Kako je započelo Vaše slatko putovanje?

 U moju slatku fondan priču, prilično slučajno, uvukla me je suprugova sestra. Bili smo u poseti kod nje, pravila je tortu i trebale su joj neke jednostavne figure životinjica. Dala mi je fondan i uz kafu,  lagano malena farma je bila spremna. I tako....sasvim nenadano, vrata mog srca su bila odškrinuta za ovu novu vrstu umetnosti, nastala je Nana Sweet Art.

Tog novembra, pre sada već deceniju, počela je moja priča sa fondanom, u stvari, kada malo bolje razmislim počela je mnogo ranije. Još u ranom detinjstvu bila sam zainteresovana za sve što se radi rukama. Crtanje, slikanje, pravljenje raznih sitnica, činilo je moju svakodnevnicu, pa tako osnovnu školu završavam sa fasciklom punom diploma i zahvalnica za umetničke radove. Upisujem i uspešno završavam Arhitektonsko tehničku školu, i shvatam da mi visokogradnja nikad neće biti u srcu, ali smatram da je za ovaj posao dekoratera svakako bilo neprocenljivo znanje iz iste. Nacrtna geometrija, maketarstvo, slobodoručno crtanje samo su neki od predmeta koji su doprineli današnjem radu. Ipak, odlučujem da upišem dizajn. Ali život je imao drugi plan, baš kada sam trebala da se upoznam sa vajarstvom, upoznajem svog supruga. Ljubav se uvukla u srce, rasla i uvećavala se sa svakim članom naše porodice. Kao najveći poklon naše ljubavi, dobili smo troje dece. Moja umetnost je bila na pauzi, dane su bojili dečiji osmesi. Jedino se uživanje sa njima i u njima, može porediti sa magijom stvaranja umetnosti. I tako zabavljajući moju trojku, otkrila sam platna i boje. Kako su oni bojili moje dane i moja platna su bivala sve koloritnija. Preskakali su malim nogama preko platna i boja, svaki put kad bih spremala neku izložbu. Rasli su oni i ja sa njima ,a sa nama i moja želja da moja umetnost zaživi.

 Ta želja mi se ubrzo i ispunjava, kada platna u jednom danu zamenjuje fondan.

 Otvaram stranicu na društvenoj mreži i puštam svoje figure u svet. Tako me jedna od vodećih beogradskih poslastičarnica primećuje i poziva na saradnju. Porudžbine i raznorazni izazovi, su se na dalje samo ređali. Danonoćni rad na figurama, porodica, kuća, tih prvih par godina ulaska u svet fondana se sećam kao kroz maglu, od konstantne iscrpljenosti i neispavanosti. A da sve bude jos intenzivnije na to dodajem par godina takmičarskog rada i neverovatne količine stresa i obaveza.

 

 

Takmičenja nas pokreću da uložimo svoj maksimum, gdje ste sve učestvovali i koja priznanja ste osvojili?

 Novembra 2015. na takmičenju Cake Germany u Eslingenu (Nemačka), osvajam svoje prvo zlato u kategoriji Dekorativni element, sa temom Mitološko biće.

Nakon tri meseca prijavljujem se na drugo takmičenje Cake World Germany Hamburg u februaru 2016. godine, i u dve kategorije sa temama “Bonsai drvo” i “Zimska čarolija” osvajam dva srebra.

U maju 2017. prijavljujem se na internacionalno takmičenje Cake & Bake Germany u Dortmund, u kategoriji dekorativni element sa temom Žene i osvajam zlato. U septembru 2017.  sam nominovana na prestižnom Cake Master Awards poznatijem kao Cake Oscar, na kojem su okupljeni svi najbolji umetnici sveta iz branše.I Srbija  je tada dobila svog prvog predstavnika-  Natašu Topalović (Nana sweet art) finalistu Cake Master Awards-a.

Nominovana sam u kategoriji na koju sam tek itekako ponosna, a to je Modelling excellence Award ili prevedeno: kategorija IZVRSNOSTI U RADU.

Nakon toga, u decembru iste godine moja figura Kraljice Elizabete je uvrštena u 14 najboljih figura sveta te godine, po izboru urednika Global Sugar Artist Network.

 Danas, svako jutro kad uđem u atelje, pogledam u svoje vitrine ispunjene takmičarskim i figurama rađenim za internacionalne kolaboracije, osmehnem se i podsetim, na moj ostvareni san i da svaki dan radim baš ono što najviše volim.

Raznorazni izazovi tipa kolaboracija ili specijalnih izložbenih figura, kao i nesvakidašnje porudžbine mojih klijenata, teraju me da svakodnevno podižem svoju lestvicu.

 

 

Koliko je alat bitan u modelovanju i izradi slatkih remek djela?

 Novi alati i materijali stalno pokreću. Svi znamo onu našu staru poslovicu: “ Bez alata nema ni zanata”. Do alatki vas sada deli poneki klik na netu ili odlazak u specijalizovane prodavnice za prodaju istih. Ali u početku to nije baš bilo tako, pa je važila parola snađi se sam, i iskonstruiši svoj alat. Tako da sam pokušavala da budem jako kreativna, ne samo u izradi figura nego, i u osmišljavanju alatki koje bi mi pomogle u radu. Napredovanje ove slatke sad već industrije, dovelo je do pojave mnogih alata spezijalizovanih baš za dekorisanje. Izbor je sada veliki, iz mog iskustva jednog pasioniranog, pa slobodno mogu reći kolekcionara novih alata, preporučujem alate poznatijih proizvođača. Iako su u startu skuplji od kineskih verzija istih, trajnost i finoća izrade su to na šta treba obratiti pažnju.

Uz  alate i novi materijali doprinose da figure budu sve verodostojnije. Pa tako danas u mom ateljeu nastaju figure, od onih najmanjih veličine pola jagodice kažiprsta, za koje u izradi koristim igle i lupe, pa do onih pola metara, metar, statički izazovnijih figura, koje vam zadaju glavobolju kako da stoje, a da se ne prevrnu. Sve one u meni izazivaju kreativni nemir. To vam je onaj osećaj kad legnete da spavate, pa nema šanse da zaspite jer u glavi pravite konstrukciju šta i kako ćete da odradite.ž

 

 

Koje figure najviše volite da radite?

 Svakako su to figure koje me teraju da o njima razmišljam kao o izazovu, uvek nekako srcu draže. Volim kad me figura pokrene da razmišljam, isprobavam nešto novo i rastem.

I mada ni za jednu nikada ne mogu da kažem da je završena, čak i nakon isporuke, uvek ima nešto što bi drugačije odradila, i uvek mi fali još malo vremena. Da li je u pitanju loša organizacija vremena, jer kao umetniku vreme mi  je i više nego relativan pojam, ili  je za to kriva moja fanatična posvećenost detaljima, ne znam, uglavnom to je nešto što bi svakako volela da promenim, ali i dalje ne znam kako, i da li je to uopšte moguće? Po nekom nepisanom pravilu uvek mi je poslednja figura najdraža, mada čini mi se da ipak kraljicu sa trona, na kojem je ustoličena u mom srcu, ni jedna nikada pomeriti neće. A onda osvane novi dan u ateljeu, nova figura za izradu, i rodi se nova ljubav…

 

 

U svoju slatku ponudu ste uvrstili i radionice, kažite nam nešto više o njima?

 Sada sa već deceniju iskustva iza sebe, uživam u mom ateljeu i u stvaranju moje slatke umetnosti svakog dana, a posebno  zadovoljstvo i ispunjenost osećam kada prenosim znanja i  iskustva kroz individualne obuke i Nana radionice. Jer šta je majstor ako svoje znanje ne prenese dalje. Na radionicama kroz rad na određenoj figuri savladavamo različite tehnike, statiku, kompoziciju, otkrivamo svet boja. Strpljivo i lagano uvodim ih u ovaj novi slatki svet, odgovaram na pitanja i nedoumice novih kolega dekoratera, amatera ili svih onih koji žele da se oprobaju u izradi figura, pa tako svima koji bi se rado upustili u ovu slatku avanturu savetujem da se naoružaju strpljenjem, ali ih i upozorim da se može desiti da se zauvek zalepe baš kao i ja.

 Uđe u krv srce, glavu…  šećer je to…slatko, lepljivo, zalepi se, još izaziva i zavisnost…pa ne možete da se odlepite, nema nazad, gotovo…

 I tako se postane ozbiljan zavisnik od slatke umetnosti…tj. majstor dekorater.

 

 

Fotografije: Nataša Topalović

Povezani članci