Ljubav prema medenjacima, crtanju i modelovanju, Olivera je pretočila u brend Oli cookies. Potpuno samouka upustila se u rad sa kraljevskom glazurom tj. Rojal icing masom na kojoj najviše voli raditi portrete, koji pod vještom Oliverinom četkicom naprosto kao da ožive. Nakon nekoliko godina rada na kruzerima, putovanja i obilaska raznih krajeva svijeta, svoju sigurnu luku je pronašla u Zagrebu odakle nas svakodnevno oduševljava sa svojim unikatnim radovima.

 

 

Većina nas nosi neku vezu između poslastica i umjetnosti iz najranijeg djetinstva, da li je i sa Vama takav slučaj?

Za poslastice u našoj porodici, uvijek je bila zadužena moja mama. Ja se nisam previše mješala u njene izbore i izradu poslastica, više sam bila u ulozi degustatora...Što se umjetnosti tiče sjećam se da sam stalno nešto crtala, obožavala sam glinamol od koga sam pravila raznorazne figure. Tada nisam mogla ni da zamislim da ću kada porastem imati mogućnost da nastavim svoju dječiju igru, ali ovoga puta od šećera i čokolade.

 

Kada ste uplovili u svoju slatku priču?

Kada sam uplovila u neke mirnije vode i isčekivala trenutak kada ću postati majka, slobodno vrijeme sam provodila istražujući po internetu. Upravo to je bio moj prvi susret sa tim malim šećernim kreacijama. Odmah sam se zainteresovala i polako dan za danom razvijala ideje u svojoj glavi. 

 

 

Osim medenjaka pravite i torte, koliko je teško postići sve i uklopiti razne tehnike koje koristite?

Iskreno uživam da koristim razne tehnike na medenjacima i tortama. Tako mi je posao mnogo zanimljiviji i predstavlja jedan inspirativni izazov. Vrlo često upotrebljavam kraljevsku glazuru na tortama, za iscrtavanje sitnih detalja. Sa njom nekad neuporedivo brže i lakše odradim neke segmente nego što bi to bio slučaj sa fondanom. Tako štedim vrijeme a i ostavljam neki svoj lični pečat na svakom radu. Inače smatram da je sve ovo umjetnost, jer se praktikuju mnoge tehnike koje se koriste u slikarstvu i izradi skulptura. Za mene je taj lični pečat toliko bitan upravo sa tog umjetničkog aspekta, jer na taj način čuvamo naš način izražavanja i ono po čemu su naši radovi autentični. 

 

Djelo sa kojim ste se predstavili prošle godine na online takmičenju je sve ostavilo bez daha, koliko je bilo teško usredsrediti se na rad u okviru svih dešavanja?

Prošle godine sam se prvi put oprobala na online takmičenju, koje organizuje kompanija BY BORA. Pored velike treme, jer je zaista bilo predivnih i savršenih radova, drago mi je što sam se upustila u taj izazov. Takmičenja nas uvijek pokreću da napravimo neki korak više i dalje, tako da mislim da bi se opet upustila u takvu vrstu avanture. 

Kroz svoj rad sam opisala Makedoniju, moju domovinu. Da izazov bude još veći, zbog pandemije je sve stalo, pa sam jedva uspjela pronaći čokoladu za modelovanje. Najveći pomoćnik mi je bio moj tata, koji iako je bio kilometrima daleko, kontrolisao je sve proporcije i davao svoje sugestije. Tako da ovo djelo, koje je nastalo baš u teškim uslovima zbog svih problema koji su nas zatekli, ima za mene veliku sentimentalnu vrijednost jer je uspjelo da umanji daljinu i brigu…

 

 

Koje su to tehnike i stilovi koji Vam najviše leže i koju temu željno isčekujete?

Iako volim da uklapam razne tehnike i medijume sa kojima radim, mislim da najviše uživam u slikanju. Na neki način tu tehniku i nedoživljavam kao rad, već više kao kvalitetno provedeno kreativno vrijeme. 

Teme koje bi najviše voljela da radim su vezane za svemir, poludrago kamenje, kristale...nešto istorijsko vezano za kulturu Maja, dok mi najmanje leži horor stil i sve u vezi sa njim…

 

 

U kom smjeru planiraš neke buduće dane?

Imam dosta planova za budućnost i nadam se da će mi se ostvariti, jer najiskrenije obožavam svoj posao, pogotovo medenjake. Taj doživljaj kada vidiš na licu mušterije, oduševljenje pomješano sa srećom kada ugleda svoje keksiće, za mene je nešto neprocjenjivo. Čak mi se desilo da su me jedanput i zagrlili koliko su bili oduševljeni portretom na medenjaku. Takvi momenti mi govore da sam na pravom putu, koji tek treba da mi donese slatka umjetnička dostignuća. 

 

Fotografije: Olivera Vlah

 

Povezani članci