Koliko filozofija jednog cvijeta može da se pretoči u odnos prema poslastičarstvu i životu ispričala nam je Petra Jelenić, jedna od najpoznatijih pastry šefova u regionu, čije ste poslastice mogli probati u najboljim restoranima i hotelima širom Hrvatske. Krajem prošle godine, pokrenula je svoj novi projekat Petra & mak webshop, koji u ponudi ima 7 neodoljivih kombinacija makaronsa od čokolade, vanile, ribizle, lješnjaka, maline, pistaća, meda i naravno maka... 



 

Kakva je Petra bila kao djevojčica i da li je već tada nešto nagovještavalo, da će joj svijet poslastica biti životni poziv? 

Odrastala sam u porodici u kojoj smo puno koristili ruke tj. svašta smo pravili, izrađivali. Dok je tata svoju spretnost iskazivao kroz sve vrste alata, mama je radila ručne radove i fantastično kuvala a nije se libila ni zamutiti malo betona, ako je trebalo. Djeda je bio svestran i radan čovjek po prirodi, umjetnik koji je cijeli život uz posao slikao i vajao. Kada je otišao u penziju, posve se posvetio umjetnosti. Odrastajući u tom okruženju bilo je jedno sigurno, da mi uredski posao neće baš odgovarati.  

 

Kada ste se prvi put susreli sa poslastičarstvom?   

Naime kada se osnovna škola bližila kraju, ja sam bila posve neodlučna koje školovanje izabrati dalje. Sve me je interesovalo i ništa me posebno nije interesovalo... Svjesna sam bila odgovornosti koju nosi moja odluka. Razmišljala sam da upišem gimnaziju i da se nadam da će se nešto kroz te 4 godine iskristalisati. Maštala sam najviše o veterini, jer su mi životinje oduvijek bile velika ljubav. Vidjeći moju neodlučnost, tata mi je jednog dana predložio da bi se mogla školovati da postanem poslastičarka. To svakako nije bila jedna od opcija u mojoj glavi. No desilo se to da je moj tata, koji inače nema pojma o poslastičarstvu, susreo sa nekom gospođom sa kojom je podjelio svoju bojazan za moju budućnost. Ona mu je napričala kako je poslastičarstvo predivno, ženstveno zanimanje, kreativno i prepuno mogućnosti - jel eto, baš je lako praviti kolače. Dan-danas bi voljela saznati s kime je to razgovarao, jer prva moja iskustva o poslastičarstvu su upravo suprotna. Mislim, to svakako je predivno zanimanje koje sam kroz vrijeme zavoljela raditi, no postoji debeli razlog zašto to uglavnom rade muškarci i zašto većina kuhinjskih radnika ide u prijevremene i invalidske penzije.  

Moje prvo radno mjesto me je naučilo, da bez obzira koliko puno radiš, kad naiđu problemi odbacit ćete kao krpu. Na drugom radnom mjestu je bilo normalno da te pošalju po vreću od 50 kila šećera u skladište koje se nalazilo u dvorištu, naravno kolica nismo imali (ja sam onda imala manje od te vreće). Na trećem radnom mjestu sam naučila da ću jedino teškim radom, možda jednog dana, moći postavljati barem neke uslove i shvatila da imam malo nezgodan karakter, pa da mi put vjerojatno neće biti lak. I to sam sve naučila do moje 20. godine... 

 


 

Kako ste nadograđivali svoje znanje i koje oblasti u poslastičarstvu su Vas najviše interesovale? 

U početku sam učila od kolega i metodom pokušaja-promašaja. Nakon što sam otišla raditi u Dubai na dvije godine, shvatila da jako malo znam i da znanje moram nekako strukturisati. Knjige su mi oduvijek bile strast, pa kako sam počela zarađivati nije bilo mjeseca da ne odvojim dio novca i kupim neku knjigu o poslastičarstvu/pekarstvu/namirnicama…. Bilo šta što bi našla interesantno. Već sa dolaskom interneta sam mnogo brže dolazila do informacija. 

Nisam mogla priuštiti neke ozbiljne škole pa sam učila kroz posao. Prije 5-6 godina su u Zagreb počela dolaziti ozbiljna poslastičarska imena, tako da su edukacije postale dostupnije. To nisam propuštala u prvo vrijeme, sad sam već izbirljivija . Svaki ozbiljni dobavljač sirovina povremeno ponudi mogućnost edukacije- to je svakako nešto što se ne propušta. Svugdje možeš naučiti po nešto. Negdje samo pokret ruke koji čini razliku a negdje cijeli novi poslastičarski svemir.  Za sebe bi rekla da sam poslastičarski svaštaroš. Mene sve interesuje. To je u isto vrijeme i dobro i loše. Dobro je jer se mogu, manje-više svugdje snaći a loše zato što kad svaštariš nemaš vremena da se za nešto određeno usavršiš.  Sada me drži interesovanje za sourdough i pripremam se na fermentacije. U inostranstvu je to postao standard u svim ozbiljnijim restoranima. Mene to ne interesuje zbog pomodarstva, interesuje me tehnika, koje ukuse mogu dobiti i kako to djeluje na organizam.  Sve više razmišljam o toj strani mog zanimanja.

  Ja stvarno volim raditi taj posao, ali ukrašavanje torti, izrada cvijeća i figurica koliko god da mi je divno, daju uvid u samo jedan segment poslastičarstva.  Svako novo znanje mi pokaže da u suštini jako malo znam i probudi još veću glad za učenjem. Instagram, Pinterest i sva sila drugih čuda mi samo nabacuju teasere, udice. Tako da se svako malo zaludim nečim novim, interesantnijim...  

 


 

Koju poslasticu lično najviše volite? 

Volim različite poslastice, no najbitnije mi je da ih konzumiram u dobrom društvu, onda je sve ukusnije. Dobru štrudlu od jabuka nikada neću odbiti.  

 

Kakva je to posebna veza Petre i maka? 

Mak me nekako prati cijeli život. Dok sam kao dijete šetala sa djedom, uvijek bi me učio da se u prirodu nikada ne dira, da je cvijeće najljepše tamo gdje je izraslo i tu treba da ga ostavimo, pogotovo mak, jer on odmah uvene kada ga uberemo. Pričao mi je da je mak ponosan, divlji cvijet koji svoju ljepotu daje samo tamo, gdje je izabrao procvjetati... to mi je tako nekako ostalo urezano u pamćenje i uvijek mi je bilo najdraže vidjeti makove u cvatu.  S druge je strane, baka je često pravila šufnudle sa makom jer sam to kao mala jako voljela jesti.. pa onda mak torta, pa keks sa makom… Jednostavno ga volim..  



 

 

 

Koliko je pandemija uticala na trendove u poslastičarstvu? 

Pandemija je bacila atomsku bombu na nas. Testira nas koliko smo snalažljivi, sa koliko malo ili koliko dugo bez ičega možemo preživjeti. Funkcioniše sve što se lako i brzo može dostaviti.   Pozitivno iz svega je što su ljudi sada naučili koristiti tehnologiju ne samo za čitanje glupih komentara na facebook-u nego da zapravo, mogu jako puno naučiti. Znali su to i prije ali jako malo ljudi je zaista koristilo taj potencijal. Sada su granice nestale...Online se uči, kuva, pleše, vaja, slika…. Gledamo tutorial i učimo ukuse preko ekrana da bi to mogli primijeniti za koji mjesec kada se stvari normaliziraju. 



 

Skoro ste otvorili svoj webshop za macaronse, koliko je bilo teško sve uklopiti da bi krajnji kupac dobio baš ono što ste željeli? 

Shop je manje webshop a više jedini način koji smo imali da u decembru napokon pokrenemo priču o macaronsima. Naći tj. platiti ljude koji to profesionalno rade nismo bili u mogućnosti, pa smo sami nadogradili stranicu od kolega s kojima sarađujem, čisto da krenemo.  Radimo na smislenoj web-prodavnici i nadam se da će uskoro biti gotova. Moja je želja praviti najbolje moguće makaronse bez umjetnih aditiva i svih silnih e-brojeva. Imam neki krug klijenata koji me prate i hvala im na tome, stvarno se trudim da ih ne razočaram.  



 

Da li je u planu još neka poslastica kojom ćete obogatiti ponudu? 

Imamo puno planova ali mogućnosti su trenutno dosta limitirane. Voljela bih krenuti sa tortom od maka od koje je sve i krenulo. Nadam se da ćemo to uskoro realizovati.  



 

 

 

Fotografije: Petra Jelenić



 

Povezani članci