Iako važe za jednostavniji kolačić, puslice nam nekada znaju zadati veliku glavobolju! 

Neki kolači, iako djeluju veoma jednostavno, osim recepta zahtijevaju i precizno objašnjenje izrade… jer ukoliko samo jedan segment nije ispoštovan, kao na primjer toplota rerne, može se desiti da “popucaju” i da umjesto fine korice imamo potpuno drugačiji efekat. Upravo iz tog razloga, odlučili smo da podijelimo provjereni način pripreme, koji je pripremila jedna od administratorki FB grupe Tajne slastica - Anamarija Simeunović.

Potrebno:

100 g bjelanaca sobne temperature

100 g kristal šećera

200 g šećera u prahu

 

Odmjeriti pažljivo sve sastojke pa prvo staviti bjelanca da se umute dok ne pobijele. Dodati kristal šećer i nastaviti sa mućenjem sve dok smjesa ne postane toliko čvrsta da ostaje špic od smjese na mutilici.

 

 

Dodati šećer u prahu pa žicom lagano promješati da se sve sjedini.

 

 

Smjesu podjeliti u činijice 

 

 

Obojiti po želji 

 

 

Izabrati nastavke i staviti na dresir kesu

 

 

Sipati smjesu u kese

Pekpapir "zalijepiti" uz pomoć malo smjese za pleh (ovo radimo najviše zbog toga da nam se papir ne bi pomjerao prilikom istiskivanja smjese)

 

 

Istisnuti željene oblike

Ukoliko su vam potrebne puslice na štapiću - prvo istisnite vrlo malo smjese na pekpapir pa stavite štapić (ražnjić štapić, štapić za popse ili papirne slamčice) pa preko toga napravite oblik koji želite

 

 

 

Da bi dobro osušili puslice, kao što smo rekli na početku, neophodno je poznavati rad rerne. Ukoliko rerna “brzo” peče, puslice sušiti na 60 do 70 stepeni oko 2 sata a ukoliko je rerna sporija onda je potrebno i do 3 sata na 80 stepeni. U svakom slučaju poslije predviđena dva sata provjerite da li su gotove. Puslice trebaju da budu spolja hrskave a iznutra blago mekane (ne ljepljive!)

 

 

Gotove puslice možete čuvati u zatvorenoj posudi na suvom i hladnom mjestu. Osim što dekorativno izgledaju same po sebi, tako da ih često viđamo kao obavezan detalj slatkih stolova, savršeno se mogu uklopiti i na tortama.

 

 

 

 

 

Moyamagazin

Fotografije: Anamarija Simeunović

 

 

 

 

 

 

 

Povezani članci