Ana Šepić

 

Danas kada bi pitali nekoga ko je bio dijete u vrijeme Jugoslavije, kako mu je izgledao taj period, na prvo mjesto bi istakao osjećaj bezbrižnosti koji su tada djeca imala. Većina djece je bila iste materijalne situacije tako da nisu vladale razlike u odjeći, obući ili nečemu drugom. Lišeni tih drušvenih normi bilo im je na pameti samo jedno, da se dobro zabave i druže! Po mogućnosti čim bi došli iz škole trčali su na ulicu među vršnjacima, sa namazanom kriškom hljeba. U slučaju da nisu odmah izašli, čitavo drušvance je zvonilo na vrata i molilo njegove roditelje da ga puste. Lopta je bila obavezna kao i lastiš koji su po čitav dan preskakale djevojčice. Sa ovakvim tempom teško da je i bilo gojazne djece. Ko je imao rošule ili bicikl bio je glavna atrakcija. Ali ako je imao jedan onda su imali svi! Smenjivali su sa iskrenom dječijom željom da i oni prođu samo jedan krug, naravno pažljivo da ne oštete jer iako još djeca bili su svjesni da više nikada neće dobiti priliku. Neko je jednom rekao da je to naslobodniji period koji njegova generacija pamti...

 

 

Ana Šepić iz Podgorice godinama unazad se bavi izradom torti i modelovanjem figura. Ideju za kolaboraciju je pronašla u starim rošulama, koje su je podsjetile na djetinstvo. Uz pomoć gum paste je napravila identičnu šećernu verziju!

 

Fotografije: Ana Šepić

 

Povezani članci