Dvadesettrogodišnja Ruža Šimić iz Zagreba, iako je tek na početku svoje karijere, već ostavlja utisak majstora poslastičarstva. I ovaj put smo se uvjerili da iz ozbiljnosti i predanosti poslu kao i veoma konkretnim ciljevima najbolje možemo izgraditi svoje mjesto u ovom slatkom pozivu. 


    Koliko smo razumjeli završili ste ekonomiju i krenuli potpuno u drugom pravcu, odakle se rodila tolika ljubav prema poslastičarstvu?

    Ljubav prema slastičarstvu kod mene se rodila u djetinjstvu, promatrajući mamu koja je uvijek nešto radila u kuhinji. Najmlađa sam od četvero djece, pa je mama s nama uvijek imala pune ruke posla. Usprkos tome, neizmjerno nam se posvetila i svašta nas je naučila. Postoji čak slika mene s tavom za palačinke kada sam imala pet godina. U srednjoj školi sam bila odlična učenica i upisala sam Ekonomski fakultet, no vrlo brzo sam shvatila da se želim baviti poslastičarstvom i od tog trenutka sve napore usmjeravam na postizanje tog cilja. Poslastičarstvom mogu izrazi svoju kreativnost i ljubav prema estetici, a sama preciznost koju zahtijeva priprema kolača savršeno se poklapa s mojim perfekcionizmom koji me odvijek prati.

 

 

    Gdje ste sve sticali znanje i iskustvo i koliko je bilo teško preorjentisati se na jedan potpuno drugačiji vid vještina?

    Svoju poslastičarsku karijeru započela sam u Time-u kod Roberta Hromalića gdje sam naučila osnove francuskog modernog poslastičarstva i to je bilo iskustvo koje me najviše oblikovalo kao poslastičara. Zatim sam zajedno s Anom Marić i Jurajem Klepićem prešla u Jolie Petit, ali prije samog otvaranja odlučila sam otići u Grand Park Hotel, Rovinj kako bih učila od najbolje hrvatske poslastičarke Petre Jelenić. S Petrom sam naučila zaista mnogo o restoranskom i hoteljeskom poslastičarstvu koje je drugačije.

Takođe svakodnevno ulažem mnogo truda i vremena u usavršavanje, intezivno pratim poznate slastičare, nabavljam stručnu literaturu, te pohađam različite masterclassove.

 

 

    Koliko je učenje od najboljih doprinjelo da tako mladi postanete šef i koliko odgovornosti to zvanje nosi?

    Izuzetno mnogo, pokazali su mi kako treba izgledati dobar šef, kako kvalitetno vladati situacijom. Mislim da je najbitnije da od svakog svog mentora uzmete ono najbolje i to ukomponujete u svoju karijeru/posao. Kada ljudi čuju čime se bavim, obično nemaju uvid u širinu radnih zadataka koje moj posao zaista obuhvata. 

   U projekt otvaranja poslastičarnice Trinity Sweets, sam uključena od samog početka. Tako da sam i prije samog početka rada sarađivala s grafičkim dizajnerima, dizajnerima interijera, fotografima kako bih zajedno sa šefom Ivanom Ešegovićem ostvarila viziju koju smo imali za Trinity Sweets. Odgovornost je velika jer sudjelujem u čitavom procesu koji je nužan da bi poslastičarnica funkcionirala. Osim same izrade kolača, istražujem i biram kvalitetne namirnice, komuniciram s dobavljačima, koordiniram proces proizvodnje i dekoracije kolača. Odgovorna sam i za rad ostalih naših poslastičara, stoga dajem sve od sebe da prenesem svoje znanje i sama usvojim uspješne strategije vođenja i motiviranja tima s kojim radim.

 

 



Šta za Vas predstavlja idealan radni dan?

Moj idealan dan je onaj u kojem sve u poslastičarnici ide po planu i kada imam vremena i prostora izraziti svoju kreativnost, na način da osmišljavam nove načine na koje možemo obogatiti ponudu. Najveće zadovoljstvo predstavlja mi isprobavanje novih kombinacija ukusa i načina pripreme poslastica, na taj način najbolje učim i stičem iskustvo. Svaki kolač koji nudimo nastao je iz ideje, isprobavanja, pokušaja i pogrešaka i na kraju rezultata kojim smo zadovoljni.

 

 

 

Koja je Vaša omiljena kombinacija ukusa i koji kolač bi voljeli da probate a do sada niste imali prilike?

S obzirom da nisam veliki ljubitelj preslatkih kombinacija, najviše volim kombinaciju kiselih agruma kao što su: yuzu, kalamansi, limeta, limun s laganim moussom.

 


Kako vidite sebe i svoj napredak za nekoliko godina?

U budućnosti planiram nastaviti svoje obrazovanje i usavršavanje. Želja mi je posjetiti inostranstvo i upoznati se s radom vrhunskih poslastičara. Voljela bih jednog dana otići u Pariz i iz prve ruke iskusiti pravo francusko visoko poslastičarstvo, zato zadnjih godinu dana intenzivno učim francuski jezik. Želim se dalje edukovati, a kada procijenim da mi je znanje i iskustvo na dovoljnoj visini da ga mogu podijeliti s drugima, želim se okušati u organizaciji masterclassova i radionica.

 

 

 

 

Moya magazin

Fotografije: Ruža Šimić, Trinity Sweets









Povezani članci