Moje ime je Sonja Radovanović. Dolazim iz maloga grada Brod u Republici Srpskoj. Kao dijete nikada nisam voljela da jedem kolače ili torte. Možda zbog toga što je moja majka radila u poslastičarnici gdje je provodila dosta vremena praveći upravo torte i kolače. Čak ni kasnije, u tinejdžerskim danima, moja ljubav prema poslasticama se nije promijenila. Kad sam trebala pomagati mami u izradi kolača i torti, umjesto da to posmatram kao dragocjeno vrijeme koje ćemo provesti zajedno, za mene je to ipak bila neka vrsta kazne.

Međutim, sve se promijenilo kada sam se udala i dobila svoju ćerku Doroteju. Kako se bližio prvi rođendan i trebala se osmisliti dekoracija torte, odlučila sam se za sniježnu varijantu, jer je rođena zimi. Gospođa od koje smo naručili tortu je sve fantastično uradila, od izgleda do samog ukusa. Tada sam sasvim slučajno naišla na stranicu „Mali slatki svijet“ iz Banja Luke i kao dodatnu dekoraciju naručila sam njihove keksiće. To je bio moj prvi dodir sa dekoracijom od „royala“. Često mi je na instagramu „izbacivalo“ kako se dekorišu keksići. Kako sam ostala trudna po drugi put i morala sam čuvati trudnoću, mnogo vremena sam provodila diveći se ljudima koji na tako malom prostoru izvode svoju magiju. I tako se nekako počela javljati moja ljubav prema dekoraciji slastica. Približavao nam se drugi rođendan od moje ćerke kada sam odlučila da sama napravim tortu. Ipak, nisam se usudila da dekorišem istu, pa sam opet naručila keksiće od „Mali slatki svijet“. Kako sam zasluge morala da podijelim sa nekim drugim, poželjela sam da sledeći put u potpunosti sama budem odgovorna za sve i da naučim dekorisanje sa „royalom“. Tako sam „guglala“ po internetu i tražila gdje se izvode edukacije. Naišla sam na moju imenjakinju, Sonju Tomić. Pošto mi se približavao porođaj, odlučila sam da na edukaciju odem u proljeće 2020. godine, ali ponekad ne ispadne sve onako kako smo planirali. Cijela ova situacija sa virusom i zatvaranje granica koje je uslijedilo nakon porođaja, nije ni na trenutak umanjila moju želju za učenjem, samo ju je odložilo. Sigurna sam da kada prave stvari želimo, one pronađu put do nas. Sonja je u junu objavila na svojoj instagram stranici da će se kurs održati 20.06. a ja sam se prijavila bez razmišljanja i sa nestrpljenjem čekala njegov početak. Možda neki ljudi savršenstvo doživljavaju na drugačiji način, ali je za mene baš ovaj kurs bio pravo savršenstvo gdje sam naučila sve tajne vezane za dekorisanje keksića i upoznala divne djevojke i žene sa kojima sam mogla da podijelim svoju ljubav. Naravno, Sonji i Milici sam beskrajno zahvalna što su u ovakvim vremenima organizovale kurs i prenijele nam svoja znanja.

I baš tako je krenula moja avantura sa izradom keksića u kojoj se već 5 mjeseci bavim izradom dekoracije od „royala“. To je jedna velika ljubav i opuštanje u kojoj jednostavno uživam. Sada, kada se vratim deset godina unazad i kada se sjetim da kolače i torte nijesam voljela i da nisam uživala pomagajući mami u izradi slastica, sve to mi djeluje toliko nestvarno. Na svom primjeru sam se uvjerila da važi ona stara izreka: „Nikad ne reci nikad“, jer ne znaš kuda te život može odvesti i koje ti lijepe stvari prirediti. Ono što mi možemo jeste da se prepustimo i da iskoristimo svaku šansu i priliku koja nam se ukaže, jer najvažnije je da umijemo da slušamo svoje srce i slijedimo svoje snove.

 

Povezani članci